Jedno od ključnih pitanja koje znači razliku između uspjeha i brodoloma zasigurno je pitanje – likvidnosti. Kako biste mogli dobro upravljati likvidnošću, ali i izbjeći pravne probleme, treba znati koji su rokovi plaćanja računa mogući te na što vaši dobavljači i klijenti imaju pravo. Kako je plaćanje uobičajena protučinidba za isporuku proizvoda ili usluga, krenimo najprije od ispunjenja obveza.

Što je načelo ispunjenja obveze?

Dužnost ispunjenja obveze definirana je Zakonom o obveznim odnosima. Prema njemu, sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

Ugovor je najvažniji izvor obveznog prava. Još od antike vrijedi načelo „ugovori se moraju poštivati“ (pacta sunt servanda).

Sudionici obveznog odnosa su dužni ispuniti svoju obvezu te su odgovorni za njeno ispunjenje glede kakvoće, količine, rokova i drugih aspekata. I obratno, odgovorni su ako dođe do neispunjenja.

Ugovoru vjerna strana može stoga od suugovaratelja koji ne ispunjava ugovorne obveze zahtijevati prisilno ispunjenje obveze – tužbom.

Koji su mogući načini prestanka obveze prema ugovoru ili računu?

Tri su ključna načina prestanka obveze:

1. Ispunjenje. Ono je prestanak obvezno-pravnog odnosa valjanim ispunjenjem dužne činidbe dužnika ili treće osobe.
2. Kompenzacija ili prijeboj. Kad između vjerovnika i dužnika istodobno postoje tražbine iz dvaju ili više međusobnih obveznih odnosa, moguća je kompenzacija. Često je brže i jednostavnije pribjeći kompenzaciji nego da se provodi ispunjenje kod više strana. Za kompenzaciju je potrebna izjava barem jedne strane.
3. Otpust duga. On je zapravo prestanak obveze kad vjerovnik izjavi dužniku da neće tražiti njezino ispunjenje, a dužnik se s time složi. To je po naravi ugovor jer je za njegovu valjanost potrebna suglasnost volje kod obje strane. Napominjemo kako, prema Zakonu o obveznim odnosima, zastara nastaje nakon tri godine. Takva se (zastarjela) potraživanja trebaju otpisati prema Zakonu o porezu na dobit.

Je li zastara način prestanka obveze?

Zastara nije način prestanka obveze, nego je samo gubitak mogućnosti ostvarenja tražbine zbog proteka zakonom određenog razdoblja.

Zastara je protek vremena nakon kojeg dužnik može uskratiti ispunjenje svoje obveze zbog pasivnog držanja vjerovnika od trenutka dospjelosti do proteka vremena određenog zakonom. Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojemu je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

S nastupanjem zastare se, u načelu, ne gasi samo pravo. Zato, ako je netko dužan određenu svotu, ostaje dužnikom i nakon zastare njegova duga. Zastarom se zahtjev vjerovnika ne gasi, nego se dužniku prepušta na volju hoće li ispuniti svoju obvezu ili ne.

Na zastaru sud ne pazi po službenoj dužnosti, nego se dužnik mora na nju pozvati, odnosno staviti prigovor zastare. Sud tada ne raspravlja postoji li dug ili ne, već utvrđuje je li obveza zastarjela. Zastara je pravni institut koji ide u korist dužnika i kojeg se dužnik ne može odreći.

Zastarni rokovi utvrđeni su Zakonom o obveznim odnosima i drugim zakonima.

Što su to rokovi ispunjenja novčanih obveza?

U skladu sa Zakonom o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, novčane obveze su svota glavnice koja je trebala biti plaćena u roku predviđenom ugovorom ili zakonom, uključujući poreze i druga obvezna davanja navedena u računu ili drugom odgovarajućem zahtjevu za isplatu.

Rokovi plaćanja računa su u Republici Hrvatskoj propisani zakonom. Uvođenjem eIzvještavanja, njihovo poštivanje nadležna Porezna uprava može još brže i jednostavnije pratiti. Stoga je ključno ispunjavati svoje novčane obveze na vrijeme.

Koji su rokovi plaćanja računa, odnosno ispunjenja novčanih obveza?

Odredbom Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi utvrđeno je da se u poslovnim transakcijama među poduzetnicima može ugovoriti rok ispunjenja novčane obveze do 60 dana.

Ako ugovorom među poduzetnicima nije ugovoren rok za ispunjenje novčane obveze, dužnik je dužan, bez poziva vjerovnika, ispuniti novčanu obvezu u roku od 30 dana.

Prema mišljenju Porezne uprave, poslovna transakcija je svaka dostava robe ili pružanje usluga za novčanu naknadu, između poduzetnika ili između poduzetnika i osoba javnog prava. Zakon ne regulira odnose po (svim) ugovorima, već samo po poslovnim transakcijama. Dakle, rokovi ispunjenja odnose se samo na radove, robe i usluge, a ne i na druge ugovorne odnose kao što je zajam, najam, zakup i slično.

Koji rokovi plaćanja računa postoje među poduzetnicima?

U poslovnim transakcijama među poduzetnicima može se ugovoriti rok plaćanja kod poslovnih transakcija do 60 dana. Za takvo ugovaranje rokova ispunjenja nisu propisani dodatni zakonski uvjeti pa stranke ovaj rok dospijeća (do 60 dana) mogu ugovoriti u bilo kojem obliku.

Ako su stranke zbog bilo kojeg razloga propustile utvrditi rok dospijeća tražbine odnosno rok u kojemu je dužnik obvezan ispuniti svoju novčanu obvezu, vrijedi rok od 30 dana.

Rokovi za plaćanje računa mogu se ugovoriti i na kraće razdoblje, što je i preporučljivo zbog očuvanja likvidnosti.

Kako se računaju rokovi plaćanja računa?

Odredbom Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi rok za ispunjenje novčane obveze počinje teći:

1. Od dana kad je dužnik primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu.
2. Ako se ne može sa sigurnošću utvrditi dan primitka računa ili drugog odgovarajućeg zahtjeva za isplatu ili je dužnik primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu prije nego što je vjerovnik ispunio svoju obvezu, onda rok za ispunjenje počinje teći od dana kad je vjerovnik ispunio svoju obvezu.
3. Ako je ugovorom ili zakonom predviđen određeni rok za pregled predmeta obveze, a dužnik je primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu prije isteka toga roka, onda rok za ispunjenje novčane obveze počinje teći od dana isteka roka za pregled predmeta obveze.

Rok za pregled predmeta obveze ne može biti dulji od 30 dana od dana primitka predmeta obveze. Iznimno, ako je to opravdano posebnim okolnostima, ugovorne strane mogu ugovoriti u pisanom obliku i dulji rok ako ne postoje okolnosti iz kojih bi proizišlo da je takvom ugovornom odredbom, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu vjerovnika.

Koji su rokovi plaćanja između poduzetnika i osoba javnog prava?

Osobom javnog prava smatraju se javni naručitelji kako su uređeni propisima o javnoj nabavi i sektorski naručitelji kako su uređeni propisima o javnoj nabavi (Zakon o javnoj nabavi), osim trgovačkih društava koja odgovaraju definiciji poduzetnika.

U poslovnim transakcijama između poduzetnika i osoba javnog prava (obveznika javne nabave), mogu se ugovoriti rokovi za plaćanje računa do 30 dana.

Iznimno se može u pisanom obliku ugovoriti i dulji rok, ali do najviše 60 dana, ako je to objektivno opravdano posebnim značajkama i naravi ugovora.

Pritom ne smiju postojati okolnosti iz kojih bi proizišlo da je takvom ugovornom odredbom, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu vjerovnika novčane obveze.

Iz navedenoga možemo zaključiti da osobe javnog prava kao dužnici mogu ugovarati ispunjenje svojih novčanih obveza u bitno kraćim rokovima od poduzetnika, odnosno može se ugovarati rok ispunjenja do 60 dana.

Jesu li propisane kazne ako ugovori ili računi nisu plaćeni unutar propisanih rokova?

Pravna osoba koje ne ispuni novčanu obvezu u roku ugovorenom sukladno odredbama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi može se kazniti novčanom kaznom od 1.320,00 do 132.720,00 eura.

Uz to, odgovorna obveza pravne osobe poduzetnika može se kazniti novčanom kaznom od 130,00 do 6.630,00 eura.

Je li moguće dogovoriti ugovaranje roka plaćanja do 360 dana?

Može, ali onda je riječ o ugovoru o robno-trgovačkom kreditu. Taj se ugovor sklapa u pisanom obliku i nudi mogućnost ugovaranja dospijeća do 360 dana.

Tu vrstu ugovora obilježava:

a) obveza sklapanja u pisanom obliku, iako nije nužna javnobilježnička ovjera

b) rok ispunjenja novčane obveze iznosi najviše 360 dana

c) da na temelju okolnosti, trgovačkih običaja i naravi predmeta obveze, takvom ugovornom odredbom nije prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu vjerovnika novčane obveze.

U suštini, svaki ugovor kojim prodavatelj odobrava svom kupcu rok plaćanja dulji od 60 dana je ugovor o robnom trgovačkom kreditu. Naime, time se kupca kreditira u robi (proizvodima) ili uslugama.

Što mogu učiniti ako dužnik kasni s plaćanjem?

Vjerovnik raspolaže sljedećim sredstvima ako dužnik kasni s ispunjenjem novčane obveze, odnosno plaćanja:

• obračun i zahtijevanje isplate zatezne kamate
• prekršajna odgovornost
• mogućnost zahtijevanja posebne naknade za troškove prouzročene vjerovniku dužnikovim zakašnjenjem
• druge (ugovorene) mjere.

Bez obzira na to je li dužnik u kašnjenju građanin, poduzetnik ili osoba javnog prava, vjerovniku stoji na raspolaganju i mogućnost prisilne naplate, pokretanjem odgovarajućeg postupka. Isto može napraviti i kod dužnikova neplaćanja obveze u cijelosti nakon dospijeća, ali prije no što nastupi zastara.

Kod neplaćanja obveze dužnika u cijelosti, ili djelomično ili sa zakašnjenjem (u cijelosti ili djelomično), možete:

a) pokrenuti parnični postupak utuženjem

b) pokrenuti ovršni postupak protiv dužnika

c) ako ga ima, aktivirati sredstvo osiguranja plaćanja, kao što je mjenica, zadužnica, bankovna garancija

d) aktivirati zapljenu po pristanku dužnika.

***

Teško je ostvariti poslovni uspjeh bez kvalitetnog računovodstvenog servisa. Obratite nam se i zatražite svoju personaliziranu ponudu!

Napomena: Članak je posljednji put ažuriran 11.3.2026., u skladu s aktualnim propisima na taj dan.