O čemu treba voditi računa kod izvoza usluga?
Prvi put izdajete račun za naručitelja iz inozemstva? Čestitamo! To je lijep uspjeh. No, oprez! Znate li tko obračunava porez na dodanu vrijednost? Koje napomene ćete možda trebati staviti na račun? Da spriječimo pogreške i pomognemo svima koji se nalaze u ovoj situaciji, sastavili smo vodič kako izvoziti usluge na pravilan način. Krenimo redom!
Mjesto obavljanja i porezni položaj usluga
Još prije nego dogovorite posao, dobro je odrediti porezni položaj inozemnih usluga. Tako ćete moći staviti pravi iznos na vašu ponudu. Ovaj proces kreće određivanjem mjesta obavljanja tih usluga iz poreznog gledišta.
Naime, fizičko mjesto obavljanja usluge ne mora ujedno biti i mjesto oporezivanja. Mjesto obavljanja usluga propisuje Zakon o PDV-u. Prema njemu, porezni položaj ovisi ne samo o vrsti usluge, nego i o poreznom položaju pružatelja i primatelja usluge.
Kako se određuje ovo mjesto? Potrebno je najprije provjeriti je li ta usluga navedena među iznimkama u Zakonu o PDV-u. Ako nije, onda se primjenjuje opće (temeljno) načelo oporezivanja usluga pa je mjesto oporezivanja mjesto primatelja usluge kod B2B, odnosno mjesto pružatelja kod krajnjih (B2C) kupaca.
Sjećate li se kako to ide s glagolima na stranom jeziku? Ako neki glagol nije na popisu iznimki (nepravilnih glagola), onda se konjugira prema općem pravilu. Isto je ovdje s uslugama. Ako usluga koju pružate nije među iznimkama, onda se oporezuje prema općem pravilu.
Konkretno: tko treba obračunati PDV kad isporučujem uslugu drugom poduzeću?
Kad je riječ o prometu između dvaju poreznih obveznika, odnosno dvaju poduzeća, primjenjuje se, sukladno Zakonu o PDV-u, načelo zemlje primatelja usluge. Ono se primjenjuje kod svih B2B usluga, osim kod iznimaka.
Za njega, nije važno jesu li porezni obveznici iz Europske unije, trećih zemalja ili trećih područja. To, ukratko, znači da PDV treba obračunati primatelj usluge, a ne vi ako ste isporučitelj.
A što ako primatelj usluge nije porezni obveznik?
Međutim, kod usluga prema krajnjim kupcima (B2C), mjestom obavljanja usluge osobi smatra se sjedište pružatelja usluge. To znači da PDV trebate obračunati vi, ako ste pružatelj usluge. I to po hrvatskoj stopi od 25 posto.
Postoje li iznimke kod ovakvog načina oporezivanja?
Uz ova pravila, prema Zakonu o PDV-u postoje i iznimke od općih načela oporezivanja. To su, primjerice:
- usluge koje se obavljaju na nekretninama, brodovima i zrakoplovima
- posredničke usluge obavljene osobama koje nisu porezni obveznici
- usluge prijevoza (dobara i putnika) i pomoćne usluge u prijevozu
- usluge u kulturi i s njima slične usluge
- usluge pripremanja hrane i usluge opskrbe pripremljenom hranom i pićem
- iznajmljivanje prijevoznih sredstava
- telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge osobama koje nisu porezni obveznici.
Tu se PDV obračunava u mjestu sjedišta pružatelja usluge, odnosno vi uvijek obračunavate PDV, neovisno o primatelju.
Kako utvrditi je li primatelj usluge u EU-u ili trećoj zemlji (izvan EU-a) porezni obveznik?
Najjednostavnije je da kupac dostavi svoj osobni PDV identifikacijski broj. Isporučitelj potom može dobiti potvrdu valjanosti navedenog identifikacijskog broja za PDV, a s njim će dobiti i povezano ime (naziv) i adresu. Vi to možete učiniti preko sustava VIES.
Ako pak niste primili osobni identifikacijski broj za PDV, ali vas je kupac obavijestio da je za njega podnio zahtjev te ako dobijete neki drugi dokaz kojim se dokazuje da je kupac porezni obveznik, i dalje možete prenijeti poreznu obvezu. Prije nego to učinite, trebali biste razumno provjeriti točnost informacije koju vam je dostavio kupac, uobičajenim poslovnim mjerama (provjerom identiteta i plaćanja).
Tko ima obvezu voditi brigu o statusu primatelja inozemne usluge?
Vi! Dakle, porezni obveznici u RH trebaju pri izdavanju računa te donošenju odluke o obračunavanju PDV-a inozemnim kupcima na pruženu uslugu ili prijenosu porezne obveze (reverse charge) voditi brigu o poreznom statusu primatelja usluge.
Što to znači? Ukratko, trebate raspolagati nekim dokazom o njihovu poreznom statusu. Ako se primatelj usluge, neovisno o tome je li fizička osoba – građanin ili pravna osoba iz EU-a ili trećih zemalja, nije izjasnio, smatra se da treba obračunati PDV. Neizjašnjavanje znači da primatelj nije dostavio svoj PDV ID broj, odnosno neki drugi dokaz da je porezni obveznik u svojoj zemlji.
Što treba staviti na račun kad se ne obračunava PDV?
Za usluge koje se oporezuju prema općem (temeljnom načelu), PDV neće obračunati pružatelj usluge nego se porezna obveza prenosi na primatelja usluge. Primjenjuje se, dakle, prijenos porezne obveze (reverse charge).
Na izdanom računu treba staviti napomenu koja može imati sljedeći sadržaj:
Prijenos porezne obveze prema čl. 17. st. 1. Zakona o PDV-u – reverse charge.
Više o izdavanju računa inozemnim klijentima saznajte ovdje.
***
Teško je ostvariti poslovni uspjeh bez kvalitetnog računovodstvenog servisa. Obratite nam se i zatražite svoju personaliziranu ponudu!
Napomena: Članak je posljednji put ažuriran 11.10.2024., u skladu s aktualnim propisima na taj dan.
